Vlažno je i hladno, krma se svakih nekoliko minuta zabija u neugodno strmi val - očito ima ugodnijih staza od ovog kvrgavog križa. Ali kraj se nazire. Prema crtaču, ostalo je samo nekoliko minuta, a zatim je linija polaganja na zaslonu puzala preko kuke i sustav izvještava: Vrijeme je za okretanje! Prema izračunu, kurs na novom pramcu je jasan. Pa krenimo okolo, borimo se posljednju milju do točke i onda napokon padnemo. Ali čim se jedra podrežu preko boravka i na novom pramcu, čini se da se vjetar okrenuo s njim. Ne može se više govoriti o susjedu na rtu; lako mu nedostaje deset stupnjeva. Indikator vjetra također prikazuje okretanje kao potvrdu.
Zaokret kasnije u istoj igri, opet se čini da vjetar pecka samo u manevru. Samo loša sreća ili iza toga stoji neki sustav? Pogled na kompas zapravo ne pruža nikakav uvid. Prema kompasu za upravljanje, brod vozi oko 200 stupnjeva, autopilot pokazuje 190 stupnjeva, a GPS izvještava o smjeru od 220 stupnjeva iznad zemlje.
Takva se odstupanja gotovo uvijek mogu objasniti pogrešno podešenim instrumentima, ponekad čak i pogrešnom ugradnjom. Jedna pogreška mjerenja širi se u nekoliko vrijednosti: S pogrešnom brzinom kroz vodu, sustav izračunava pogrešnu visinu u pravom vjetru, što znači pogrešne kutove okretanja i pogrešan zemljopisni smjer vjetra. Mornar koji krstari iznenada ne može doći do putne točke za koju se vjerovalo da je sigurna prije skretanja, a skiper regate vidi promjene vjetra tamo gdje ih nema.
Ovaj se široko rasprostranjeni problem teško može u potpunosti izbjeći, ali moguće je obrezati vrijednosti izmjerene kompasom, ehosondom, zapisnikom i vjetrom tako da se njihov prikaz što više približi stvarnim vrijednostima. Međutim, cijela je stvar povezana s znatnim vremenom i proračunom.
